O igri

Igra se na kvadratnoj ploči podeljenoj na 8 kolona i 8 redova, koja ima 64 polja naizmenično crne i bele boje. Svaki igrač počinje igru sa 16 figura. Figure su: kralj, kraljica, top (2 komada), skakač/konj (2 komada), lovac (2 komada), pešak/pion (8 komada). Jedan igrač igra belim, a drugi crnim figurama, naizmenično pomerajući svoje figure, pri čemu beli ima prednost prvog poteza. Cilj igre je dovesti protivnika u šah-mat (šah-mat znači mrtav kralj) situaciju. Šah-mat je situacija kada je kralj napadnut i ne postoji način da se zaštiti od napada ili da se pomeri na nenapadnuto polje. U slučaju šah-mata (kraće mat), partija se završava, a pobednik je igrač koji je matirao suparnika. Osim mata, kad je pobednik poznat, partija može da rezultira i remijem ili pat pozicijom – tada je rezultat nerešen.

Pat je situacija kada je jedan od igrača na potezu, ali ne može da pomeri ni jednu svoju figuru. Remi je situacija kada nijedan igrač ne može dati mat drugom igraču, uglavnom usled nedostatka figura ili kada oba igrača procene da ne mogu nadigrati svog protivnika, tada dogovorno zaključuju remi, i to se zapisuje 1/2:1/2, tj. poen se deli.

Nekada je postojalo pravilo da se u slučaju pata ili remija računa da su oba igrača izgubila, ili se igralo sve dok neko ne bi pobedio, međutim pošto je to moglo drastično da se oduži, da bi ubrzali odigravanje turnira, FIDE je donela današnje pravilo o podeli poena.

Šahovska notacija

Ovaj članak koristi algebarsku šahovsku notaciju kako bi se opisali šahovski potezi.

Praćenje poteza koje je obavezno prilikom svih takmičenja.

Postoje nekoliko vrsta notacija: algebarska, opisna (primenjuje se kod anglosaksonskih zemalja), Forsajtova, Udemanov kodeks itd.

U algebarskoj notaciji, koja se najviše koristi, prvo se beleži znak figure i polje sa kojeg se polazi (kralj — K, dama — D, top — T, lovac — L, skakač — S, dok se pešak ne obeležava početnim znakom figure); a potom se doda crtica i linija (od a do h) i red (od 1 do 8) polja na koje figura stupa. Ako potez sadrži uzimanje protivničke figure, onda umesto crtice stavljaju se dve tačke. Ako se potezom daje „šah“, onda se stavlja na kraju znak +. Mala rokada se označava ovako: 0-0. Velika rokada se označava ovako. 0-0-0. Kad se pokreće pešak, napred se ne stavlja njegov znak.

Kao čest primer upotrebe notacije uzima se kratka partija s temom Legalovog mata:

1. e2-e4 e7-e5 2. Lf1-c4 d7-d6 3. Sg1-f3 h7-h6 4. Sb1-c3 Lc8-g4? (znakom pitanja se označava slab potez, a uzvičnikom odličan) 5. Sf3:e5! Lg4:d1? 6. Lc4:f7+ Ke8-e7 7. Sc3-d5 mat.

Postoji i kratka algebarska notacija, koja je daleko češće u upotrebi u turnirskoj praksi od duge algebarske notacije. Po njoj bi se navedena partija zapisala ovako:

Legalov mat, gde je beli žrtvovao kraljicu da bi matirao crnog:

1. e4 e5 2. Lc4 d6 3. Sf3 h6 4. Sc3 Lg4? 5. S:e5! L:d1? 6. L:f7+ Ke7 7. Sd5# (mat se označava tarabicom). Potezi koji označavaju uzimanje u kratkoj notaciji označavaju se dvotačkom , međutim, to nije neophodno pošto se podrazumeva.

Ako dve figure mogu odigrati na isto polje, u kratkoj notaciji potez se označava ovako…

1. Ako su obe figure na istom redu:

* početnim slovom figure
* linijom na kojoj se nalazi
* poljem na koje se postavlja.

2. Ako su obe figure na istoj liniji:

* početnim slovom figure
* brojem reda na kojem se figura nalazi
* poljem na koje dolazi.

3. Ako su figure na različitim redovima i linijama, koristi se metoda 1.

Topovi belog nalaze se na poljima a1 i h1; Tab1 – top koji se nalazio na polju a1 pomera se na b-liniju; ili, Thb1 – top koji se nalazio na polju h1 pomera se na b-liniju.

Topovi belog nalaze se na poljima a1 i a8; T1a2 – top koji se nalazio polju a1 pomera se na drugi red; ili, T8a2 – top koji se nalazio na polju a8 pomera se na drugi red.

Skakači belog nalaze se na poljima d2 i g1; Sgf3 – skakač koji se nalazio na polju g1 pomera se na polje f3; ili, Sdf3 – skakač koji se nalazio na polju d2 pomera se na polje f3

Ako dva pešaka mogu uzeti istu protivničku figuru ili pešaka, pešak koji vuče beleži se:

* slovom linije na kojoj se nalazi
* znakom :
* oznakom polja na koje stupa

Beli pešaci nalaze se na poljima e4 i c4, crni top na polju d5. Ako pešak sa e4 uzima topa, beleži se e:d5, a ukoliko pešak sa c4 uzima topa, beleži se c:d5.

U slučaju promocije pešaka beleži se potez pešakom, a odmah sledi početno slovo figure koja se postavlja na tablu. Primeri: a8D, h8S, d8L, f1T.

U Srbiji, šahovski potezi se mogu beležiti ćirilicom ili latinicom. Sudijska komisija Šahovskog saveza Centralne Srbije preporučuje upotrebu ćirilice.

Promocija pešaka

Promocija, odnosno pretvaranje pešaka u figuru je potez u šahu.Ovim potezom vrši se pretvaranje pešaka u damu, topa, lovca ili skakača. Promocija se vrši u okviru istog poteza — pešak mora biti zamenjen nekom od figura iste boje. Kod izvođenja nove figure nije važno šta igrač kaže (npr. „Dama!“), ili šta napiše u formular (npr. e8D), već samo šta stvarno odigra. Ako je promovisao damu i zatim okrene topa naopako, šahovski sudija će to smatrati „nedozvoljenom akcijom“ koja se sankcioniše, a u brzopoteznom šahu, sudija može tog igrača i kontumacirati. Sudija treba da pri ruci uvek ima rezervnu garnituru, kako bi na traženje igrača mogao zameniti pešaka.Ako igrač prilikom promocije ne dodirne svog pešaka i stavi damu na izlazno polje, to nije pravilno, jer istovremeno na tabli može biti samo taj pešak i promovisana figura. Potez nije završen kada je igrač odvojio ruku od nove figure (jasno je da on više ne može izvesti neku drugu figuru), pošto mora još da makne pešaka sa table.

An pasan – „u prolazu“

An pasan je potez u šahu. Označava usputno uzimanje pešaka pešakom (fr. en passant – u prolazu), kada je pešak sa svoje početne pozicije pomeren za dva polja prošavši pored protivničkog pešaka, koji ga može (ali ne mora) uzeti, ali ga može uzeti samo u narednom potezu. Ako je to jedini potez, onda se pešak mora uzeti. Na primer nakon poteza crnog pesak sa polja e7 na e5, beli pesak, koji stoji na polju d5, može pojesti crnog pešaka sa e5 potezom de6!

Rokada

Rokada je specifičan šahovski potez koji se može izvršiti samo jedanput u toku partije, a svrha mu je da se bolje zaštiti kralj. To je jedini potez prilikom kojeg se pomeraju dve figure a računa se kao jedan potez. I takođe je jedini potez u kome kralj može da pređe dva polja.

Rokada obuhvata pomeranje i kralja i topa, a izvodljiva je ako su ispunjeni sledeći uslovi:

kralj i top kojima se vrši rokada nisu pomerani sa svojih pozicija od početka partije,
između kralja i topa s kojima se rokira nema drugih figura,
kralj kojim se rokira nije napadnut odnosno nije u šahu,
polja preko kojih kralj treba da pređe, i polje na koje kralj treba da dođe, nisu napadnuta.
Rokada se vrši na sledeći način: kralj napušta početno polje i pomera se dva polja od početnog polja ka topu s kojim vrši rokadu, zatim se uzima top prema kojem je pomeren kralj, preskače kralja i zauzima polje do njega. Obavezno je prvo igrati kraljem pa topom. U slučaju da se prvo igra topom rokada je neizvodljiva i smatra se da je odigran potez topom. Ako se rokada vrši s topom koji je bliži kralju naziva se mala rokada (obeležava se 0-0), a topom koji je dalji velika rokada (obeležava se 0-0-0).

Iako je jedini potez kojim se pomeraju dve šahovske figure, zvanično se smatra da je rokada potez kraljem.

Na prvom dijagramu prikazane su pozicije pre rokade. Na drugoj je prikazana mala rokada koju je izvršio igrač sa belim figurama i velika rokada koju je izvršio igrač sa crnim figurama.

Žadub

Žadub (fr. j’adoube, izgovor:/ʒadub/ — „nameštam“, „popravljam“) je izraz vezan za šah.

Šahista za vreme partije može bolje namestiti (popraviti) figure na tabli samo u slučaju da to prethodno najavi protivniku ili sudiji (ako protivnik nije trenutno prisutan), što je regulisano u Pravilima igre FIDE. U protivnom, odnosno ako igrač bez te najave dodirne jednu ili više figura, on mora igrati sa prvom koju je (namerno) dodirnuo, ili da uzme prvu protivničku figuru koju je dotakao (pravilo taknuto-maknuto). Igrač može reklamirati da je protivnik dodirnuo figuru pre nego što je odigrao svoj potez. Ako sudija ne može (npr. uz pomoć nezavisnih svedoka) utvrditi da li je došlo do kršenja Pravila igre, narediće da se partija nastavi.

Takunuto-maknuto

Taknuto-maknuto je pravilo u šahu. Igrač koji namerno dodirne svoju figuru mora s njom igrati, a ako dodirne protivnikovu mora je uzeti, pod uslovom da je to moguće. Ako to nisu mogući potezi, on može odigrati bilo koji drugi potez. Reklamacija na kršenje ovog pravila moguća je samo dok je igrač na potezu.

Ako je igrač dotaknuo protivničku, a zatim svoju figuru kojom ne može uzeti dotaknutu protivničku, on mora igrati sopstvenom figurom, ali ne mora uzeti protivničku nekom svojom drugom figurom kojom je to moguće.

Na primer, ako beli dotakne topa pa damu, on mora igrati damom, a tek ako bi to bilo nemoguće — morao bi uzeti topa pešakom.

Pat

Pat pozicija nastaje pod određenim okolnostima:

  • Kralj nije direktno napadut
  • Igrač koji je na potezu ne može igrati bilo kojom drugom figurom
  • Svi validni potezi koje igrač koji je na potezu može da povuče bi doveli njegovog kralja u šah poziciju
  • Ako se ova pat-pozicija dogodi, igra se završava nerešenim ishodom. Igrač koji ima vrlo malo (ili nimalo) šanse da pobedi će često pokušati da se stavi u pat-poziciju kako bi izbegao poraz.

Ako je na prikazanom dijagramu crni na potezu, onda je to pat! Crni ima na raspolaganju samo kralja, ali crni kralj nema nijedno polje na koje može da odigra.

Pobeda

  • Partiju je dobio igrač koji je matirao protivnikovog kralja. Time se partija odmah završava, pod uslovom da je potez koji je doveo do matiranja bio ispravan.
  • Partiju je dobio igrač čiji protivnik izjavi da predaje. Time se partija odmah završava.

Remi

  • Partija je završena remijem kada igrač koji je na potezu nema ispravan potez, a kralj mu nije „u šahu“. Za tu partiju kaže se da je završena „patom“. Time se partija odmah završava, pod uslovom da je potez bio ispravan.
  • Partija je završena remijem kad se pojavila pozicija u kojoj ni jedan ni drugi igrač ne može matirati protivničkog kralja bilo kakvim nizom ispravnih poteza. Za partiju se kaže da je završena „mrtvom pozicijom“. Time se partija odmah završava, pod uslovom da je potez koji je vodio do te pozicije bio ispravan.
  • Partija se završava remijem sporazumom dvojice igrača tokom partije. Tim sporazumom partija se odmah završava.
  • Partija se može završiti remijem ako se bilo koja identična pozicija očekuje, ili se pojavila, najmanje tri puta.
  • Partija se može završiti remijem, ako su oba igrača odigrala poslednjih 50 uzastopnih poteza bez pokretanja ijednog pešaka i bez uzimanja ijedne figure.

Zapisivanje šahovskih poteza

U toku partije, svaki igrač obavezan je da zapisuje svoje i protivnikove poteze na ispravan način, potez po potez, što je moguće jasniej i čitljivije, algebarskom notacijom, na formularu za zapisivanje partija propisanom za to takmičenje. Zabranjeno je pisati poteze unapred, osima ako igrač reklamira remi. Igrač može odgovoriti na protivnikov potez pre nego što ga zapiše, ako to želi. On mora zapisati svoj prethodni potez pre nego što odigra sledeći. Oba igrača moraju na forumularu za zapisivanje partija upisati ponudu remija.

Ako igrač nije sposoban da zapisuje poteze, onda poteze može zapisivati pomoćnik kojeg zaduži igrač i koji je prihvatljiv sudiji.

Formular za zapisivanje partije mora biti vidljiv sudiji tokom cele partije. Formulari za zapisivanje partija vlasništvo su organizatora takmičenja.

Ako je igraču preostalo manje od 5 minuta na satu u nekom od perioda i nema dodatnih 30 sekundi ili više koji se dodaju nakon svakog poteza, tada on nije obavezan zapisivati poteze. Odmah nakon pada jedne od zastavica, igrač mora u potpunosti dopuniti svoj forumular za zapisivanje partije pre povlačenja figure na šahovskoj tabli. Po ovom pravilu, ako:

nijedan igrač nije obavezan da zapisuje poteze, sudija ili njegov pomoćnik trebalo bi da nastoje da budu prisutni i da zapisuju poteze. U ovom slučaju, odmah nakon pada jedne od zastavica, sudija će zaustaviti satove. Tada će oba igrača dopuniti svoje formulare, koristeći formular sudije ili protivnika;
samo jedan igrač nije obavezan da zapisuje poteze, on mora u potpunosti dopuniti svoj formular za zapisivanje partija pre povlačenja figure na šahovskoj tabli. Pod uslovom da je igrač na potezu, on može koristiti protivnikov formular, ali ga mora vratiti pre nego što odigra potez.
Ako nijedan formular za zapisivanje partija nije moguće dopuniti, igrači moraju rekonstruisati partiju na drugoj tabli uz nadzor sudije ili njegovog pomoćnika. Pre početka rekonstrukcije, sudija ili njegov pomoćnik će prvo zapisati trenutnu poziciju u partiji, vreme na satovima i broj odigranih poteza, ako je ta informacija dostupna. Ako se formulari ne mogu dopuniti ispuštenim potezima moji bi pokazali da je igrač prekoračio dodeljeno vreme, prvi naredni potez koji bude odigran smatraće se kao prvi potez za sledeći vremenski period, osim kad je očigledno da je odigrano više poteza.

Po završetku partije oba igrača moraju potpisati formulare, upisujući rezultat partije. Taj rezultat će ostati čak i ako je pogrešan, osim ako sudija ne odluči drugačije.

(Visited 867 times, 1 visits today)