U šahovskoj garnituri dva su kralja, ali nema dvorskih budala. Ta uloga prepuštena je živoj sili.

Pešak može da završi kao skakač, a igrač kao konj.

Šah je misaona igra, ukoliko bar jedna strana ume da misli.

Imao sam lošeg lovca, ništa nije mogao da pogodi.

Pravi šahista daje šah kad treba, a pacer kad može.

Kad se previdi top, pukne bruka.

Šahisti se medjusobno razumeju samo kada se izražavaju figurativno.

Šahovski kralj je jedini muškarac koji beži od tuđe dame.

Jedino u šahu nije teško izaći na kraj sa više dama istovremeno.

Kome u završnici ostane samo konj, taj nije na konju.

I pešak je jača figura od pacera.

Šahisti se češće otvaraju pred svojim protivnicima, nego pred prijateljima.

I loši potezi su rezultat razmišljanja.

Šahovski sat je izum našeg podneblja: dok jedan radi, drugi stoji.

Šahisti- kako ko, a šahovski satovi svi pate od pritiska.

Za pacera je uspeh ako stigne i do cajtnota.

I u ljubavi se najveći broj poteza povuče kad partneri dodju u cajtnot.

Kad će šahisti pasti zastavica- ne zavisi od njegovog patriotiyma.

Šahovska polja se ne navodnjavaju, ali partije mogu biti razvodnjene.

Ni za jednom partijom se ne žali više nego za šahovskom.

Umesto male ili velike rokade, pacer bi više voleo da se rokira sa svojim protivnikom.

Znam šahistu čija je poza više obećavala od pozicije.

Pozicije se u šahu stiču glavom, a u društvu mogu i drugim delovima.

Varijanta koja uvek dobija: iyabrati slabijeg protivnika.

Glavnu razliku izmedju šahovskih genijalaca i sebe paceri vide u tome što genijalaca ima manje.

Ma kakav pat, patosirao sam ga.

I najsebičniji šahista više voli da daje nego da prima mat.

Među kibicerima nema pacera. Koliko kibicera, toliko boljih poteza od onog koji je igrač povukao.

Kibiceri navijaju za svoje poteze.

Šta vredi dobijena partija ako nema kibicera.

Samo gluvonemi kibicer je podnošljiv.

Klimava pozicija nije od klimanja stola.

Matna kreža pacera je uvek prazna.

Šta mi vredi što je došlo njegovih pet minuta, kad je dospeo u cajtnot.

Dopisni šah igraju šahisti koji očima ne mogu videti protivnika.

Iz bezizlazne situacije izašao je – porazom.

I paceri daju autograme majstorima- potpisuju im predaju partija.

Ako se na muci poznaju junaci – paceri su heroji.

Prednost šaha je u tome što se tačno zna mesto konju.

Najneobičniji sportisti su šahisti: kad ne igraju, stvaraju probleme.

Kralj je razočaran: iznenadio ga je lovac na damonom krilu.

Saobraćaj i šah su oblasti u kojima je najčešća žrtva pešak.

I šahisti su kavaljeri: sve bi dali za damu.

Šahisti su non-stop na promaji! Previše otvaranja.

Bio je oduševljen figurom partnerke.

Drveni advokati nikad nisu bili deo drevne igre.

Hvalio se kanibal: „Pojeo sam belog lovca“.

Sve mi je crno pred očima- uzdahnu iyguljeno beli.

Svi su protiv mene – reče igrač simultanke psihijatru.

Jak sam u otvaranju – pohvali se portir.

Komšija mesar nije šahista, ali se žali da ste mu pojeli konja.

I ja sam šahovski majstor, reče stolar.

Ukoliko je više žrtava, življa je partija.

Opasno je da figure padnu u vartu.

Igrali su duhovito: svi su se kidali od smeha.

Kad igraju paceri – žrtve su kibiceri.

Kakva ti je šahovska škola, vidi se kad izadješ pred tablu.

Pešak na sedmom redu deluje – feminizirano.

Lovci su se ponašali kao da je lovostaj.

Ukoliko više juri za crnim, utoliko je odanija belom kralju – dama.

Po broju žrtava šah je najsuroviji sport.

San svakog kralja na tabli je harem.

Dopisni šah je najteži sport – iskreno reče poštar.

Ključ je u otvaranju.

Od svih figura šahisti najviše koriste hiperbolu.

Na crno-beloj tabli odlučuju nijanse

Nije važno za konja, već igrač treba da bude potkovan.

Ne možete pobediti po svaku cenu! Zna se tarifa.

Pešak se uvek drži linije, osim kad jede.

U šahu se na protivnika baca samo drvlje, ne i kamenje.

Pogrešno pojedena figura ne izaziva trbobolje, nego glavobolje.

U drevnoj igri svaka žrtva ne ne umilostivi boginju pobede.

Šahisti treba da koriste krivine. Moždane.

I s drvenom vojskom može se postati gospodar sveta.

Pešaci su figure drugog reda.

Šta je vreme za razmišljanje prema vremenu za kajanje.

Igrač je najsrećniji s protivničkom damom u rukama.

Napuštanjem šaha mnogi su povukli potez karijere.

U šahu je cilj mućkanje. Glavom.

Šah ne treba da igraju retko pametni ljudi.

Čuda od deteta izrastaju u šahovska čudovišta.

Beli je za crnog bio – zelen.

Mečevi pacera su praznik za oči – mazohista.

Najmoralnija je igra do golih kraljeva.

U šahovskoj igri regulisan je broj dama, ne i džentlmena.

San šahiste je Muzej voštanih figura.

U „sicilijanki“ sam stajao kriminalno.

U šahu je vladajuća radnička klasa: kraljevi slušaju naređenja majstora.

Šahista treba da je tata – MATA.

Nije dobro kada je pešak – u autu.

U šahu se uvek zna ko je prvi počeo.

Kad velemajstor sedne za sto, on i jede.

U simultankama je osnovni princip: jedan za sve.

Pešak je bolji što više skreće s puta.

Igra topova mora biti eksplozivna.

Jedu se figure, ali ni približno kao šahisti.

Znam te, damo, dok si pešak bila.

Kad padne zastavica, zna se koliko je sati.

Sa damom u šahu nema spavanja.

Cilj šahovske partije je predati se šahovskoj igri, ne protivniku.

Za razliku od figura, šahisti su premazani svim bojama.

Kraljica se ne stidi da počisti tablu.

Ono šta se radi na tabli, vidi se na tabeli.

U šahu se još uvek jede rukama.

Šuster mat je posledica, ne slabe obuće, nego slabe obuke.

Bolje rat nego pat.

Zajedno smo jači, rekoše vezani pešaci.

I at može dati mat.

Bez kraljice nije beli udovac, već siroče.

Poyitivno je ako pešaci – zastranjuju.

Najloženija operacija u šahu je pretvaranje pešaka u damu.

Vezani pešaci daju odrešene ruke.

I pored časovnika, najbolje se na tabli vidi koliko je sati.

U simultanci je majstor najveći – pešak.

S pešacima izvlačite damu, bez pešaka deblji kraj.

Za minijature su potrebni najveći majstori.

Kako je, velemajstore?… Eto, gura se…

Znamo ko stoji iza tebe, prebaciše pešaku na e2.

U šahu se žanju uspesi na svim poljima.

Iako postoje dame, porodjajne muke imaju šahisti.

Na ravnoj tabli kola znaju krenuti nizbrdo.

Paceri imaju majstora u rukama jedino kad se rukuju.

Kad su velemajstoru sve ovce na broju, počinje simultanka.

Jedino se u šahu kraljevi sklanjaju pionima.

Ima pozicija iz kojih vas ne mogu izvući ni konji.

S obzirom na širinu table, izmedju budale i genija samo je korak.

Šahisti dokazuju da je vreme relativno: dok ostalom svetu protekne pet časova, jednom šahisti protekne dva i po časa.

Šahovski problemisti spadaju među retke ljude koji nikad ne stvaraju nerešive probleme. To, nažalost, ne važi i za pojedine šahovske funkcionere.

Muški šahisti toliko ne priznaju ravnopravnost žena da oni uzimaju nagrade i za šahovske lepotice.

Pošto u šahu postoje lovci, i šahisti pričaju lovačke priče.

Vojnika koji se ne predaje ni kad je bitka izgubljena svi hvale, šahistu koji se ne predaje u istoj situaciji – svi grde.

Uvek je bio veoma kategoričan, do kraj života imao je četvrtu kategoriju.

Šampioni se stvaraju, a paceri radjaju.

Samouverenost je jedini šahovski mač s dve oštrice čije se ivice stalno bruse.

Našao je pravu kombinaciju i otišao iza brave.

Partiju je započeo kao žahovski žongler, a završio kao klovn.

Kada je partiju najzad uveo u mirne vode, potonule su mu sve ladje.

Tri puta su ponovili poziciju. Ponavljanje je majka znanja.

„Jedan smo rod“ – reče pacer velemajstoru.

Šahovska pretnja: Nemoj da ti skinem rejting!

U svakoj partiji kralj se oslanja i na lake figure.

Nadolazeće generacije će biti dobri šahisti. Od malena imaju složenu poziciju.

Ne forsirajte konje, posustaće u završnici.

Teško je konja staviti na pravo mesto.

Raspištoljio se u otvaranju, pa nije čudo što u završnici kuburi.

Ne može se pobediti po svaku cenu. Zna se tarifa.

Naši šahisti više prate kursnu, nego rejting listu.

I potez unazad nekad vodi ka cilju.

Bolji sam od protivnika. Mnogo pre njega sam izračunao da gubim.

Nije shvatio da treba da vuče problemske, a ne problematične poteze.

Primao je sa istočnjačkim mirom poraze u indijskim odbranama.

U šahu živim figurama, svi bi da matiraju damu.

Svako je žrtva svoga vremena.

U šahovskoj partiji konji prelaze preko svega.

Žrtve su korektne, prve sidju s table.

Da li se lakše diše posle ugušenog mata?

Majstor vidi poteze unapred, a pacer ni unazad.

Ne mrzi svog protivnika. Za istim stolom „jedete“.

Posle žrtve – žetva.

Paceri, postoji i dupli šah, ali to nisu dve garniture.

Da li kućne analize podrazumevaju da šahista ima stan?

Šahisti koji nemaju dasku u glavi imaju je bar pred očima.

Majstore, popravi poziciju!

Da li magnetne figure privlače ili odvlače pažnju?

Neću odigrati najjači potez, sačuvaću ga za gora vremena.

San jednog velemajstora: stan sa 64 kvadrata.

Žrtve su neme jer se partija beleži.

Šah me privlači – reče namagnetisani pion.

Rukovanje pre šahovske borbe, svar je bontona. Rukovanje šahovskim figurama stvar je veštine.

Ima dve vrste šahista. Jedni previde a jedni pre vide.

Šahista uči čitavog života, a onda u trenu doživi poraz.

Na prvenstvu šahovskih robota, pobedio je robot kojem nije falio ni jedan šraf u glavi.

Da bi šahovska igra dobila na stalnosti, izmišljen je večiti šah.

U šahu dama više donosi materijalnu prednost. U životu – obično je obrnuto.

I dva pacera mogu da odigraju majstoricu.

Šah je duboka igra na površini table.

Da shvatim vašu praksu – nema teorije.

(Visited 194 times, 1 visits today)